Debate

Bi li tvrtke trebale imati obvezu zapošljavanja osoba s invaliditetom?

Argument

Osobe s invaliditetom suočavaju se s nizom zapreka dok prolaze kroz život. Od onih fizičkih do onih koje se kriju u predrasudama. Društvo, pak, takve probleme tolerira zato što nam život osoba s invaliditetom jednostavno nije prispodobiv. Većina nas nikada neće znati kako je to krenuti nekamo i naletjeti na stube koje ne možemo savladati. Neće znati kako je to biti potpuno sposoban raditi neki posao i ne biti u mogućnosti uopće pokušati. Neće znati kako je to ne moći živjeti sam nikada u životu, nemati sposobnost samostalnosti.

Mi jednostavno ne možemo shvatiti razmjere problema jer nismo dovoljno u kontaktu s osobama s invaliditetom, a osobe s invaliditetom nemaju dovoljan društveni utjecaj da to promijene. Nedostatak prilika za razgovor, za rušenje predrasuda i nevidljivost osoba s invaliditetom uzroci su nastanka predrasuda i problema.

Obveznim zapošljavanjem osoba s invaliditetom pomažemo da one postanu vidljive, ekonomski nezavisne i samostalnije. Nadalje, ruše se predrasude o osobama s invaliditetom time što će one raditi i pokazivati kako se radi.

Pobijanje

Nemoguće je pobiti to da se osobe s invaliditetom suočavaju s nizom životnih zapreka te da je veoma važno uključiti ih i omogućiti im što normalniji život prema našim svakodnevnim potrebama. Afirmacija navodi kako je upravo uzrok problema s kojima se osobe s invaliditetom susreću nedostatak prilika za razgovor, što rezultira manjkom mogućnosti za rušenje predrasuda i svojevrsnom nevidljivošću. I s tim se uzrokom možemo složiti, no pitanje je hoće li korak obveznog zapošljavanja osoba s invaliditetom ukloniti taj uzrok. Mi smatramo da neće. Kako bi se uklonio uzrok, mora se sustavno raditi s društvom u cjelini. Važno je razvijati svijest u društvu od najranijih dana o tome koje su mogućnosti i koji su problemi osoba s invaliditetom. Važno je educirati društvo o načinima kako s tim osobama postupati i kako ih integrirati u društvo. Važno je na svakodnevnoj razini olakšati život osobama s invaliditetom prilagodbom infrastrukture, prijevoza i sl. Sve su to preduvjeti koji općenito moraju biti zadovoljeni prije velikog koraka u svijetu u kojem je društvo ovisno o otvaranju novih radnih mjesta.

Obvezno zapošljavanje osoba s invaliditetom u ovom trenutku može samo produbiti nerazumijevanje i povećati svojevrsnu nesnošljivost u društvu jer se time neće utjecati na nedovoljno znanje, na iskrivljenu sliku o sposobnostima osoba s invaliditetom.

Argument

Ako ne postoji obveza zapošljavanja, osobe s invaliditetom nikada neće dobiti šansu jer je, jednostavno rečeno, mnogo lakše zaposliti nekoga bez problema nego nekoga s problemima. To je način na koji velika većina poslodavaca, i javnih i privatnih, razmišlja. Jednostavno gledaju što je njima lakše.

I dok se u privatnom životu ovo ponašanje može smatrati lošim i kao privatne osobe na to imamo pravo, kada govorimo o tvrtkama - pravnim osobama koje djeluju u javnosti, to nemamo pravo raditi. Sve tvrtke u državi ovise o društvu kako bi uspjele i time imaju i obvezu pomoći.

Pobijanje

Kada gledamo tko ima obvezu pomoći, u teoriji reći ćemo svi. No što se događa na praktičnoj razini? Svatko, bilo pravna ili privatna osoba, želi ponajprije pomoći sebi i raditi za svoju dobrobit ili za dobrobit svoje tvrtke. Možemo reći da je to sebično, no to je jednostavno tako.

Ne bi na pravnim osobama, odnosno tvrtkama trebao biti teret rješavanja društvenih problema. Tvrtke, bilo privatne ili javne, trebaju osigurati što bolje poslovanje u korist društva u cjelini, a ne pojedinaca ili ugroženih skupina. Na državi je da se bavi društvenim procesima kao što je integracija svi članova u društvo. Nametanje obveze drugima, kako bi se skinuo teret odgovornosti sa svojih leđa, jednostavno nije fer.

Argument

Predložena obveza zapošljavanja osoba s invaliditetom nepotrebno je miješanje države u prava privatnika i rad tvrtke. Država na to jednostavno nema pravo.

Svaka tvrtka posluje tako da je njezina obveza poslovati pozitivno i u najboljem interesu zaposlenika i vlasnika. Ako to uključuje zapošljavanje osoba s invaliditetom, onda tvrtke imaju tu obvezu. Ako to ne uključuje zapošljavanje, onda je nemaju.

Država ima pravo propisivati uvjete u kojima tvrtka radi kako bi se osigurala maksimalna korist za društvo temeljena na njezinu radu, ali nema pravo diktirati kako će netko raditi i tko mora raditi. Potvrđivanje ove teze značilo bi bitno miješanje države u način na koji tvrtke posluju. I zato je trebamo odbiti.

Pobijanje

Zaštititi neku društvenu skupinu koja nema jednake mogućnosti ni prilike unatoč znanju ili vještinama, nije nepotrebno miješanje države u rad privatnih tvrtki. Dapače, to je nužno miješanje države jer ona mora svojim zakonima i propisima štititi sve i pružiti mogućnosti svima kada je to prijeko potrebno. Osoba s invaliditetom jednako je bitna za društvo kao i svaka druga osoba. Te osobe imaju ista prava i trebaju imati jednake mogućnosti kao i svaka druga osoba. Zbog situacije u društvu, predrasuda i odlučivanja linijom manjeg otpora u tvrtkama, što ne pogoduje osobama s invaliditetom – osobe s invaliditetom nemaju se mogućnost izboriti za sebe jer uvijek postoji netko tko si daje pravo da odlučuje o tome tko će raditi u tvrtki. Logikom takvog samoodlučivanja, znači li da treba poduprijeti rad tvrtke u kojoj rade isključivo muškarci ili isključivo žene samo zato što vlasnik može sam odabrati svoje zaposlenike? Vjerujemo da ne. Država treba štititi ugrožene i upravo afirmiranjem ove teze to može i ostvariti.

Argument

Obveza zapošljavanja je pogrešan način pristupanja integraciji osoba s invaliditetom jer nije djelotvorna i može imati negativne posljedice. Kada govorimo o tim negativnim posljedicama i djelotvornosti, mislimo na posljedice svake pozitivne diskriminacije pri kojoj se osobe koje su posao dobile zato što je postojala zakonska norma na tom poslu diskriminira. Česti su u povijesti primjeri da se osobe upisuje na fakultet ili zapošljava zbog neke obveze i jednako su česti slučajevi da se onda izmišljaju nepotrebne pozicije koje bi se popunile, razvijaju priče o inherentnoj nesposobnosti takvih osoba i sl. Osobama s invaliditetom treba omogućiti da vlastitim radom i sposobnošću dođu do neke pozicije, a ne ih zapošljavati zbog zakonske obveze.

Mnogo bi pametnije bilo više ulagati u dostupnost obrazovanja, otvarati i poticati rad tvrtki koje se bave zapošljavanjem osoba s invaliditetom te uvesti porezne olakšice za prilagodbu radnih mjesta ili otvaranje radnih mjesta za osobe s invaliditetom. Poenta je u tome da svi imaju jednaku priliku.

Pobijanje

Kako bismo shvatili važnost nametanja ove norme, moramo vidjeti kakva je trenutačna situacija u društvu s osobama s invaliditetom. A trenutačno stanje je – one se diskriminiraju. Upravo zbog diskriminacije te se osobe ne mogu samostalno izboriti za posao jer u trenutku kada poslodavcu njihov životopis dođe na stol, one nemaju istu šansu.

Brojne su udruge koje rade i čine razliku za osobe s invaliditetom tako što im omogućavaju asistente u školovanju, prijevoz od mjesta stanovanja do obrazovne institucije te rade na osvještavanju problema s kojima se oni susreću. No moramo prihvatiti da više nije dovoljno da na tome rade samo udruge. Država se mora aktivirati i izjednačiti šansu trenutačno diskriminirane skupine. Rješenje vidimo u ''nametanju'' norme jer je to, nažalost, jedini put da osoba s invaliditetom dobije priliku pokazati se i dokazati.

Glasaj!

Tvrtke bi trebale imati obvezu zapošljavanja osoba s invaliditetom

najgledanije