Je li isticanje vjerskih simbola u javnim institucijama opravdano?
Argument
Jedno od osnovnih načela modernih demokracija je sloboda izražavanja. Ona se odnosi na različite aspekte izražavanja važne za ljudsku zajednicu i pojedinca. Jedna od vrsta izražavanja je i sloboda religijskog izražavanja. Ona nam je važna jer se radi o aspektu koji u velikoj mjeri definira pojedinca i koji većina ljudi osjeća vrlo iskreno, što znači da država treba posebno štititi i osigurati to pravo pojedinca. U javnim institucijama koje su primarno mjesto kontakta građana s državom, ova zaštita mora biti posebnog važna.
Stoga smatramo da je sve što omogućuje vjersku slobodu izražavanja opravdano. Isticanje vjerskih simbola jedan je od načina na koji se sloboda religijskog izražavanja manifestira. To pak znači da je isticanje vjerskih simbola u javnim institucijama opravdano.
Pobijanje
Točno je da pojedinac ima pravo izražavati svoja religijska uvjerenja i to mu nitko ne želi osporiti, ali isticanje simbola u javnim institucijama nema veze s izražavanjem pojedinca. Svaki pojedinac smije izražavati svoje religijsko uvjerenje jer time reprezentira sebe, ali država reprezentira sve svoje građane, i religiozne (koje god religije) i nereligiozne, te se zato u tom smislu treba držati po strani.
Nadalje, ako se religijski simboli ističu, to su ponajprije religijski simboli većinske skupine (npr. križevi u školama u RH), čime se šalje poruka da institucija pripada u prvom redu ljudima katoličke vjere, a ne svima jednako, što na vrijednosnoj razini nije opravdano. Institucije bi trebale poštovati princip sekularizma jer su religijska uvjerenja osobna stvar pojedinca koji traga za odgovorom na pitanja vezana za spiritualnost i smisao, a ne nešto na temelju čega bi se država trebala opredjeljivati.
Nadalje, građani koji pripadaju manjinskim religijskim skupinama ili su pak ateisti, mogu steći dojam da im je sloboda izražavanja ugrožena te da njihova uvjerenja nisu poželjna jer ne samo da po uvjerenjima pripadaju manjinskoj skupini nego se i država očito „opredijelila“ za većinu.
Argument
Isticanje religijskih simbola u javnim institucijama opravdano je zato što javne institucije trebaju reflektirati stvarnost u kojoj živimo i time pridonijeti razumijevanju u društvu i socijalizaciji svih građana. Isticanjem vjerskih simbola mi slijedimo stvarnost koja postoji u društvu i koja kaže da je više od 95% građana Hrvatske religiozno. To nije nametanje, nije agresivnost, to je činjenično stanje i plod godina tradicije, obrazovanja i duboke isprepletenosti svih religija i kulture.
Isticanje vjerskih simbola u javnim institucijama, ako je dobrovoljno, nije agresivno, nije obvezno i nije nametljivo, može samo pomoći tomu da ljudi religiju počinju shvaćati i prihvaćati kao svakodnevnu pojavu i njezinu prisutnost u javnom prostoru doživljavati kao nešto normalno i primjereno. Naravno, mi smatramo da je isticanje vjerskih simbola i religija opravdano te da svaki vjernik koji želi na zid svoje sobe staviti svoje obilježje ili nositi nakit s vjerskim obilježjem može mirno izraziti taj aspekt svoje stvarnosti. Ovakvim stajalištem gradimo društvo koje prihvaća sve religiji i religioznost kao nešto zbog čega ne treba stvarati probleme. To je društvo u kojem razvijamo toleranciju.
Pobijanje
Pitanje religije i religijskih stajališta osobno je pitanje i kao takvo pripada privatnoj sferi. Država se treba prema svim građanima postavljati objektivno i nepristrano te ne ulaziti u sferu osobnih uvjerenja. Uostalom, RH je jednako država ateista koji u njoj žive kao i katolika jer svaka osoba koja poštuje zakone i plaća porez u jednakoj je mjeri njezin građanin. Isticanjem simbola kako bi se „reflektirala stvarnost“ jedino se šalje poruka da je država nečija više, a nečija manje.
Nadalje, pretpostavka da bi država i državne institucije trebale „reflektirati stvarnost“ jednostavno ne stoji. Kada bi, primjerice, građani Republike Hrvatske odlučili iz zemlje protjerati sve pripadnike nacionalnih manjina, kao opravdanje za taj postupak ne može se navoditi činjenica da to reflektira stvarnost i da je to želja građana. Država treba gledati realne učinke onoga što radi, a isticanjem religijskih simbola došlo bi jedino do isticanja „veće vrijednosti“ dominantne skupine u društvu.
Tvrditi, pak, da se sve može riješiti tako da istaknemo sve religijske simbole, nema smisla – kada bi u školama uz križ stajali, primjerice, polumjesec i zvijezda, vjerojatno prije došlo do negodovanja učenika i revoltiranih roditelja nego do ikakve socijalizacije.
Argument
Hrvatska je uvjerljivom većinom katolička zemlja. To se vidi prema arhitekturi, ne postoji mjesto u Hrvatskoj koje nema crkvu ili kapelicu, imamo religijski program, vjerske blagdane kao neradne, misna slavlja se izravno prenose, a u slučaju većih katoličkih događaja cijela se država posvećuje njima.
Ovo sve može djelovati isključujuće za pripadnike vjerskih manjina, pa ipak i negacija to smatra opravdanim jer se radi o tradicionalnom kulturnom naslijeđu za koje je vrlo lako pronaći obrazloženje zašto je dobro da je tako.
Vezano za vjerske simbole u javnim institucijama, to obrazloženje ne postoji, a osjećaj isključenosti se i dalje može pojaviti. Učeniku katoličke vjere vjerojatno bi bilo čudno da cijelo svoje obrazovanje mora provesti u učionici ukrašenoj simbolima islama ili neke druge religije. To bi mu slalo poruke suprotne njegovoj vjeri i vjerojatno izazivalo nelagodu. Istodobno, nastavnik ili nastavnica neće izgubiti na svojoj vjeri ako te simbole makne. Ne postoji "obveza" isticanja simbola. Znači, uklanjanjem simbola postižemo korist i pri tome nikomu ne štetimo te je zbog toga taj potez opravdan.
Pobijanje
Upravo zato što je Hrvatska većinski katolička zemlja, kada bi se prestali isticati vjerski simboli, velika većina stanovništva osjećala bi da je država počela zanemarivati njihova uvjerenja. Drugo, članovima manjinskih skupina i dalje nije dokinuto pravo na vlastito religijsko uvjerenje niti će ikada biti, tako da nisu znatno oštećeni, a uostalom, oni žive u zemlji koja je većinom katolička i to ostaje stvarnost, bili simboli uklonjeni ili ne. Jednostavno, nema neke velike koristi od uklanjanja simbola. Treće, nelagoda članova manjinskih skupina ne proizlazi iz isticanja religijskih simbola, nego iz osjećaja neprihvaćenosti u zajednici, a taj se problem rješava tako da se obrazovanjem uči ljude da trebaju prihvaćati različitosti, a ne tako da uklonimo religijske simbole – to ne rješava uzrok problema.
Na kraju, ne postoji razlog zašto uz katoličke simbole ne bi bili isticani i drugi religijski simboli.
Argument
Javno i religiozno su odvojeni s razlogom, kao plod stotina godina razmišljanja o tome kako urediti državu na način da je ona najbolja moguća za najveći broj njezinih građana. Zašto postoji ova granica koja se zove sekularnost?
Povijest nas uči da miješanjem emocija i racionalnog/objektivnog upravljanja državom možemo doći do izrazito loših rezultata. Religija predstavlja nešto subjektivno, nešto što svatko od nas doživljava osobno i na individualna način. Poruke koje šalje religija su osobne i namijenjene tomu da ih pojedinci shvaćaju emotivno. Javna stvar, država, je stvar objektivnog, ona je stvar jasnih pravila i propisa koji svima omogućuju isto. Brisanjem granica između države i religije riskiramo nastanak dviju negativnih posljedica. Prva je utjecaj religijskog na zakonsko, što bi značilo da religija prelazi iz odabira u obvezu, a druga je utjecaj države na religiju, što smo također u prošlosti mogli vidjeti kada političari odluče iskorištavati religiju u svoje svrhe.
U svakom slučaju, isticanje religijskih simbola u javnim institucijama pridonosi brisanju granice između javnog i religijskog i zbog toga nije opravdano.
Pobijanje
Iako se možemo složiti da utjecaj religije na zakonodavstvo i njezino iskorištavanje u političke svrhe nije pozitivno, nije jasno kako i zašto bi to bila posljedica isticanja religijskih simbola. Nije pokazana kauzalna veza između to dvoje.
Isticanje religijskih simbola u javnim institucijama pokazalo bi da je država svjesna statusa quo, a to je da su njezini građani religiozni i da su im pitanja religije važna, a kako je uloga države reprezentirati svoje građane, pogotovo kada govorimo o parlamentarnim demokracijama kao što je to RH, država bi trebala reprezentirati i religijska uvjerenja svojih građana. Oni bi tako bili sretniji jer stvorio bi se osjećaj da država priznaje njihova uvjerenja kao bitna. To nikako ne znači da bi se trebali isticati samo simboli većinske skupine. Štoviše, neka uz križ stoje Davidova zvijezda i polumjesec – to bi poslalo snažnu poruku da država poštuje sve religije i želi suživot među njihovim pripadnicima.
Glasaj!
Isticanje vjerskih simbola u javnim institucijama je opravdano