Treba li država osigurati veću socijalnu uključenost umirovljenika?
Argument
Uključenjem umirovljenika pridonijeli bismo društvu. Oni su završili svoj radni vijek tijekom kojeg su stekli iskustvo koje može pomoći ostatku društva ako se pravilno iskoristi. Smisao mirovine nije da ljudi nestanu iz društva, nego da nastave biti korisni i onda kada nisu stalno zaposleni. Umirovljenicima možemo ponuditi mogućnost da se ponovno uključe u društvo pomaganjem mlađima, npr. obiteljima koje nemaju "baka-servis" ili pristup vrtiću. To su programi koji su diljem svijeta veoma uspješni, a pokazuju se isplativima povećanjem produktivnosti mladih roditelja i smanjenjem ulaganja u izgradnju vrtića.
Pobijanje
Umirovljenici su, kad je riječ o izgradnji društva, u društvo uključeni kao i svi ostali ljudi, što je opravdano i dobro. Povećanjem uključenosti umirovljenika dobili bismo društvo koje nazaduje jer su za razvoj društva potrebne nove, revolucionarne ideje koje najčešće nose mladi ljudi. Starije osobe naviknute su na svijet kakav jest te nemaju potrebu za promjenom, dok mladi tek oblikuju svoj svijet. Ne kažemo da umirovljenike treba isključiti iz društva, nego da težište treba ipak staviti na mlade.
Argument
Umirovljenici su radili za državu i za zajednicu. Svojim radom izgradili su državu u kojoj živimo. Sada su pak u opasnosti od socijalne isključenosti, stanja koje im ugrožava kvalitetu života, uzrokuje mentalno propadanje, zdravstvene teškoće i sl. Riječ je o problemu koji treba riješiti i kojemu treba posvetiti pozornost. Prema umirovljenicima pažnja se može pokazati tako da se država pobrine osigurati socijalnu uključenost umirovljenika, kao i ostalih građana. To se može postići veoma jednostavno, programima volontiranja za starije, programima druženja starijih osoba… Postoje brojni modeli koji su financijski prihvatljivi.
Tako im država pomaže iako više nisu sposobni za nju raditi. Obveza države jednaka je prema svim građanima. Ako je jedna skupina stalno isključena iz društva, ona mora nešto zbog toga poduzeti, pogotovo ako je ta skupina u prošlosti pridonosila razvoju same države.
Pobijanje
Socijalna uključenost definira se kao proces koji omogućuje svima koji su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti da dobiju novac koji bi im omogućio uživanje kulturnih, socijalnih i ekonomskih pogodnosti s obzirom na okružje u kojem žive. Umirovljenicima su već sada osigurane pogodnosti u kulturnoj, ekonomskoj i socijalnoj sferi putem brojnih popusta i pristupa javnim uslugama. Oni jednako tako, kao i svi ostali građani, imaju zakonsku mogućnost birati i biti biran, osnivati vlastite udruge, pa im te pogodnosti u statusu quo osiguravaju jednakost s ostalim sektorima društva. Država nema što biti dadilja svakom pojedincu. Ona treba omogućiti uvjete da se pojedinac uključi u društvo, a ako on to ne uspije, nije za to kriva država.
Argument
Ako država ne ulaže u veću socijalnu uključenost umirovljenika (SUU), ona ima više resursa za ulaganje u radno sposobno stanovništvo i mlade, što pridonosi gospodarskom rastu i boljim uvjetima života svih skupina stanovništva, uključujući umirovljenike. Osobe koje rade i mladi populacija su od koje država ima korist. Ako ulažemo novac u njihovo obrazovanje, dobivamo kompetentnije i kvalitetnije radnike koji imaju i višu cijenu na tržištu rada. Tako više novca ide u blagajnu pojedinca i državnu blagajnu, a zbog solidarnoga mirovinskog sustava umirovljenici imaju veće mirovine. Dok ulaganjem u veću socijalnu uključenost umirovljenika kratkoročno rješavamo problem socijalne isključenosti, što je zapravo neodrživa metoda jer samo dajemo novac koji nam se nikako ne vraća, ulaganjem u mlade i radno sposobne dobivamo održivi sustav poboljšavanja života za njih same, državu i umirovljenike.
Pobijanje
Zašto umirovljenici ne bi bili radno sposobni? Mnogi liječnici nastave raditi iako su prešli dobnu granicu za mirovinu i pritom prilično dobro rade (profesori, prodavači, odvjetnici…). Država bi mogla uložiti u programe u kojima se osobe u mirovini potiče i plaća da dijele svoja iskustva ili pomažu onima koji su ih naslijedili na poslu, što bi pak bio program koji pridonosi produktivnosti i profitu. Također, tvrditi da se ulaganjem u socijalno uključivanje umirovljenika uskraćuje prilika drugima jednostavno je nekorektno jer je državni proračun dovoljno velik i sve ovisi o sustavu prioriteta i o tome u što se ulaže. U državnom proračunu od 100 milijardi sigurno ima mjesta za sve. Nadalje, nije primjereno govoriti o umirovljenicima kao osobama koje uzimaju novac s obzirom na to da je država produkt njihova rada.
Argument
Ne ulažući u veću socijalnu uključenost umirovljenika, država potiče sve građane da vlastitim radom osiguraju višu kvalitetu života ako im pogodnosti koje imaju nisu dovoljne. Država je u statusu quo umirovljenicima osigurala povlastice koje bi im, ako se njima koriste, trebale osigurati dostojanstven život. Životni vijek ljudi se povećava i očekivati od države da vodi brigu o svim aspektima života umirovljenika je nerealno. Istodobno, važno je da država šalje poruku kako je kvaliteta života u mirovini osobna odgovornost pojedinca. Ako ljudi žele nekakav luksuz, štednjom i planiranjem za starost mogu to sebi osigurati.
Pobijanje
Ovaj argument ne odgovara na pitanje što učiniti s umirovljenicima koji su već sada tu i trpe zbog socijalne isključenosti. Pitanje je trebamo li njima pomoći na neki način. Također, sva ušteđevina ovog svijeta neće pomoć osobi koja je vezana za krevet i obilaze ju jedino sestra i osobni pomoćnik. Znači, novac, više posla ili neko planiranje nisu rješenje problema socijalne isključenosti umirovljenika. Cjelovito ulaganje u proces socijalnog uključivanja to može biti.
Argument
Država ne bi trebala ulagati u veću socijalnu uključenost umirovljenika kako bi osigurala društvenu jednakost. Umirovljenici u Hrvatskoj već imaju neke pogodnosti, npr. zdravstveno osiguranje, mirovinsko osiguranje, jeftinije ulaznice za kazalište. Sve više od toga učinilo bi umirovljenike povlaštenom društvenom skupinom te bi diskriminiralo ostale. Umirovljenici već sada imaju prevelik utjecaj na javne politike, o čemu svjedoči i to da je 70% političara u Saboru treće životne dobi. Dati umirovljenicima više povlastica, značilo bi stvoriti sloj u društvu koji bolje živi samo zato što je u određenim godinama. To dovodi do nejednakosti u društvu, a jednakost nam je potrebna jer znači međusobno poštovanje pojedinih sektora društva, što je nužno za njihovu suradnju koja je ključ uspješnog društva.
Pobijanje
Socijalna isključenost nije ni na koji način povezana s programima u kojima se dijeli novac i povlastice umirovljenicima. Problem velikog dijela ovih programa jest u tome što oni postoje samo na papiru ili ne donose nikakvu konkretnu korist za najugroženije skupine. Besplatan javni prijevoz, članarina u knjižnici i ulaz u muzej ni na koji način ne pridonose tomu da se umirovljenike uključi u život zajednice. A to što su saborski zastupnici starije osobe, samo pokazuje da ljudi cijene iskustvo, a ne snage umirovljenika.
Glasaj!
Država treba osigurati veću socijalnu uključenost umirovljenika